Objavljeno 01.03.2026
Postoje trenuci u životu kada ne znate da stojite na prekretnici. Pritisnete okidač, svjetlo se prelomi preko kamena i vode, kadar se zatvori i tek kasnije shvatite da se od tog trenutka više ništa ne odvija istim tokom.
Za mene je to bila fotografija dvorca Château de Chillon u Švicarskoj.
Sjećam se tog dana vrlo jasno. Svjetlo je bilo tiho, gotovo suzdržano. Htio sam pronaći kadar koji neće biti samo lijep, nego drugačiji. Uvijek tražim taj jedan ugao koji možda nije očigledan, detalj koji drugi zaobiđu, trenutak koji traje kraće nego što mislimo. Prirodno mi je stanje biti drugačiji, onda se to valjda desi i na fotografijama.
Kada je tu fotografiju otkupio National Geographic, znao sam da se dogodilo nešto veliko. To je sigurno san svakog fotografa. Ali još važnije od samog otkupa bila je potvrda da ovo što radim ima vrijednost. Da se isplati tražiti svoj pogled.
Nikada nisam želio da se kroz moj rad prepoznaje rad nekog drugog fotografa. Smatram da je kopiranje – izdaja samog sebe. Inspiracija je prirodna i potrebna, ali identitet je ono što ostaje. Zato se trudim da svaka moja fotografija nosi moj potpis, moj osjećaj trenutka, moj doživljaj prostora.
U vremenu kada je sve dostupno, kada su inspiracije na dohvat ruke i kada je lako skliznuti u ponavljanje već viđenog, biti autentičan čini se kao hrabra odluka. Ja ipak mislim da je to najlakše, samo morate doći do tog nivoa poznavanja i prihvatanja sebe.
Ako bi me neko pitao koja mi je najdraža fotografija, odgovor bi bio težak. Svaka nosi uspomenu, emociju, priču koju ne vidi svako ko je pogleda. Fotografija dvorca na Lemanskom jezero posebna je zato što je pokrenula puno toga, za mene profesionalno ali i za mene kao osobu.
Ništa manja priča nije ni ona o fotografiji „Hajdučka vrata u svitanje“ na planini Čvrsnica. Ta fotografija je nagrađivana više puta, a 2018. godine proglašena je fotografijom godine u Bosni i Hercegovini. Ipak samo ja znam koliko sam čekao baš tu fotografiju, da se sve posloži, rekao bi da je zbog toga posebna.
„Prenj u ogledalu“ fotografija planine Prenj, je osvojila prvo mjesto na natjecanju „Fotografija godine u BiH 2017“. Taj kadar refleksije nije bio planiran do detalja – nastao je iz strpljenja. Ponovo čekanje da se priroda smiri, a pozanto je koliko volim Prenj pa se možda i to vidjelo na fotografiji.
Danas, kada pogledam unazad, ne mislim da je jedna fotografija promijenila sve. Više vjerujem da je svaka od njih bila korak. Fotografija dvorca Château de Chillon mi je pokazala da moj pogled vrijedi, da različitost ima snagu i da vrijedi ostati dosljedan sebi.
Autor
Dzenad
